Novosti

Kendo

Iaido

Seitei iaido Povijest iaidoa
Seiza No Bu
Biografija sensei-a

Galerija

O klubu

Wiki

Linkovi

Kontakti

 

Seitei prevodimo kao "standardni". Seitei Iai forme standardizirani su zbir kata razvijenih u svrhu stupnjevanja kendoka i/ili različitih koryu stilova.

Drugi cilj stvaranja i razvijanja Seitei Iaigate jest bila poduka poslijeratnih (2. svj. rat) kendo studenata u korištenju prave sablje naspram do tada korištenih bambusovih, odnosno drvenih sablji i mačeva u redovitoj kendo praksi. Japanska kendo federacija (All Japan Kendo Federation, AJKF, odnosno Zen Nihon Kendo Renmei, ZNKR) formirala je odbor (1953) koji je razvio i standardizirao zbir kata. Dogovorom je utvrđeno da osnovu novog standardiziranog Iai sustava sačinjavaju forme različitih koryu stilova.

Nakon brojnih sastanaka po prvi puta 1969. ZNKR prezentira Seitei Iai forme na Kyoto Taikai demonstracijama. Prikazano je prvih sedam kata utemeljenih u različitim koryuima, te su iste odobrene 1970. kao sustav učenja. God. 1981. dodane su još tri kate što se na neki način uravnotežilo sa deset kata Kendo federacije. Daljnje poboljšanje formi uslijedilo je 1989, a 2001. dodane su još dvije kate čineći ukupan broj od 12 kata.

Prvih sedam kata dobilo je naziv prema Oei Masamichiju, 17. učitelju Muso Jikiden Eishin Ryua (Warner, Draeger: Japanese Swordmanship). Imena slijedeće tri dala je tehnička komisija AJKF 1977.

 

Razvoj modernog Iaidoa

Drugi svj. rat i službena zabrana mnogih borilačkih vještina tijekom okupacije privremeno su spriječile širenje Iaidoa sve do 1953. kada je zabrana ukinuta. Iai je uključen u Japansku kendo federaciju (ZNKR), te se uvodi "Dan" stupnjevanje kao i titule instruktora renshi, kyoshi i hanshi.

No problem je bio taj što su postojale brojne tradicionalne Iai škole te nije postojao jedinstveni način određivanja stupnjeva.

Uz to, kendo i Iaido učitelji su nastojali potaknuti studente kendoa da krenu sa učenjem Iai-a kako bi razumijeli mehaniku korištenja prave sablje no mnoge tradicionalne škole zahtijevale su desetljeća predanog rada kako bi se ovladalo tehnikom. Pitanje je bilo, kako jednog modernog budo entuzijasta koji živi u užurbanom suvremenom svijetu poučiti osnovnim, jednostavnim Iai metodama i tehnikama?

Rješenje, premda ne naročito elegantno no za kojeg su se svi složili, bilo je razvijanje novog sistema čija je svrha osnovni uvod u Iai te standardizirani način suđenja i primjene "Dan" stupnjeva. Druga alternativa bila bi pokušaj uguravanja i nametanja jednog ryua svim praktikantima što je nezamislivo s obzirom na to da postoji više različitih škola, a niti jedna se ne bi složila s time da podpadne pod neku drugu.

Od dvanaest najvećih Iai majstora zatraženo je da razviju standardizirani zbir kata prema inspiracijama njihovih klasičnih škola. Sastali su se u Budokanu (Tokyo) te sastavili niz kata utemeljenim na tehnikama jedne ili više škola.

Primjer suradnje različitih sitlova lijepo se vidi na prvoj kati nazvanoj Ippon-me, odnosno Mae. Praktikant Ohmori Ryu stila prepoznatljiv je po gracioznim i velikim pokretima, te bi izvukao sablju iz korica režući horizontalno, a potom bi u furikaburi zamahnuo kensenom oko lijevog ramena i uzdignuo ga iznad glave pripremajući se završni rez. S druge strane, praktikant Eishin Ryu-a bi odmah nakon horizontalnog reza podignuo sablju iznad glave. Maleni detalj no veliki stilistički kamen spoticanja. Kompromis je bio da sablja prolazi pokraj lijevog uha, otprilike na polovici između te dvije metode.

Za sve one koji bi mogli kritizirati takav pristup sastavljanja Seitei Iaidoa treba napomenuti da su ti učitelji morali posjedovati veliku otvorenost uma i fleksibilnost, a pogotovo ako se uzmu u obzir njihove škole i stilovi stari više stoljeća te činjenica da su morali ostaviti po strani svoje cijenjene stavove i zajedničkim naporima oformiti novo učenje. To nije bio nimalo lagan zadatak.

Seitei Iaigata sačinjene su od prvih sedam kata koje su izvedene i modificirane iz klasičnih Iai škola. Prve dvije kate, Mae i Ushiro, dolazi iz Ohmori Ryu. Treća kata, Ukenagashi, iz Ohmori Ryu i Muso Jikiden Eishin Ryu. Četvrta, Tsuka Ate, slična je tate hiza tehnikama Eishin Ryua. Slijedeća, Kesa Giri, izvedena je iz Hoki Ryu. Morote tsuki kata nalazi se u mnogim različitim Iai školama.

Kako se poučavanje Seitei Iai sve više poboljšavalo, kasnije je odlučeno da se nadodaju još tri kate (1981). Ganmen Ate izvedena je iz Muso Shinden Ryu. Soete Tsuke dolazi iz poznate Hoki Ryu tehnike, a deseta kada, Shiho Giri, također je iz Hoki Ryu kate.

Zlobnici tvrde da zbog same činjenice da se radi o modernoj vještini, Seitei Iai predstavlja sustav mačevanje bez ikakvih korijena. To i jest djelomično točno. No Iai je sustav u koji je uloženo mnogo misli i pažnje, te koji se još uvijek razvija i modificira. Ako se sada pogleda unatrag na povijesne okolnosti možemo vidjeti da drugoga rješenja nije ni bilo. ZNKR je želio proširiti Iai na standardiziranoj osnovi kroz praktikante kendoa. Odabir jedne klasične škole otuđilo bi sve ostale Iai majstore. Da Seiteigata ima svoje propuste je očigledno. Ipak, uspjeh u populariziranju Iaia do mjere gdje se sljedbenici broje u tisućama govori o dobrim namjerama zbližavanja i zajedničke vježbe različitih stilova koji se i danas naširoko prakticiraju u Japanu.